"U domeni informacija, monopol je uljudna riječ za uniformnost, a ona je pak lijepa riječ za virtualnu cenzuru - cenzuru ne kao posljedicu političkog izbora, već kao posljedicu nefleksibilnog tržišta, okrutne kompeticije i ekonomske hijerarhije - zahtjev da se jedan proizvod u vlasništvu jednog vlasnika prodaje doslovno svakoj duši na planetu." Benjamin R. Barber, Jihad vs. McWorld (Ballantine Books, 1995.)

Globalna hipnoza medija

Noam Chomsky je u svojem kratkom govoru What Makes Mainstream Media Mainstream (Zmedia Institutute, 1997.) predstavio dva teorijska modela na kojima se zasniva uloga medija. Prvi, Jeffersonov, tradicionalan model medija podrazumijeva medijski aparat kao protutežu i balans vladajućem aparatu. "Propaganda" model, s druge strane, medijsku mašineriju i novinare vidi kao agente i pristalice vladajućih struktura. Povezna točka ova dva modela je što oba drže da postoji jedan, centralizirani izvor moći - država, odnosno vladajuća struktura. Ljudi za cijelu priču i nisu toliko bitni. Činjenica je da je danas ovo žarište moći sve više pomaknuto u ruke korporacija i političkih elita. Uloga ovih elita kreiranje je iluzija kako bi se kontrolirala masa, koja nije u mogućnosti donositi racionalne odluke. Upravo pod okriljem ovog "Propaganda" modela, mainstream mediji će nastojati stvarati i održavati iluziju koja će korporacijskim elitama omogućiti sve veću moć i kontrolu. Ovaj model postao je fin i perfidan način zauzimanja kontrole nad vjerovanjima i stavovima ljudi, utjelovljen u javni imidž objektivnosti, (ne)pristranosti i profesionalnosti.

Tako je u SAD-u pedesetih postojalo više od osamsto manjih, radničkih novina koje su dolazile do 30 milijuna ljudi tjedno. Ako pogledamo situaciju u zadnjih dvadesetak godina vidjet ćemo da je ona potpuno drukčija. Naime, kao posljedica jačanja moći korporacija, svjedoci smo reduciranja globalnih medija na doslovno nekoliko mega-korporacija.

Glavni sektor ovog propagandnog modela jesu elitni mediji, mediji koji postavljaju agendu i pravila ponašanja po kojoj se ravnaju svi koji žele biti "in the big game". The New York Times, CNN ili CBS, samo su dio privilegirane elite na vrhu strukture moći pod kabanicom tiranskih korporacija. Korporacijski mainstream mediji koji čine vezivno tkivo globalne ekonomije, samo su dio sistema koji organizira način na koji ljudi razmišljaju, djeluju i žive.

Razotkrivanje tvornice laži

Jačanje konglomerata laži i pokorne poslušnosti tek je početak kreativnog i snažnog otpora koji se potiho razvijao i jačao daleko izvan dosega prljavog novca korporacija i sveprisutne kulture nasilja i netolerancije. Ova je priča iznikla iz ideja "malih" ljudi koji su imali i imaju snage reći dosta jednoumlju i prepotenciji moćnika. Navest ću samo neke primjere koji su u desetak godina bili izvori inspiracije aktivistima i aktivistkinjama koji su bili odvažni krenuti u jedan novi oblik elektronskog građanskog neposluha. Mbanna Kantako, nezaposleni, slijepi afrički Amerikanac, započeo je s emitiranjem vijesti i muzike crnačke zajednice, šest sati tjedno, na jednowattnom, neregistriranom transmiteru iz svoje dnevne sobe. Njegov je signal imao doseg od svega jednu milju. U to vrijeme nije bio interesantan lokalnim i državnim vlastima, ali dvije godine poslije, nakon što je emitirao vijesti o policijskoj brutalnosti nad obojenim građanima, šef policije prijavio je njegove aktivnosti federalnim vlastima. Bio je kažnjen plaćanjem novčane odštete nakon što je odbio prekinuti emitiranje, te tako stigao na federalni sud. Odbijajući da se pojavi na suđenju slučaj je automatski izgubio. Represija lokalnih i državnih vlasti na Kantaka i njegovu obitelj od tada nije prestajala; nakon što je za dlaku izbjegao hitac, njegova je žena konstantno odvođena na ispitivanja u policijsku postaju, pa je neko vrijeme provela i u zatvoru. Njegov je otpor, međutim, postajao sve glasniji. Nastavio je s beskompromisnim izvještavanjem o nasilju i genocidu nad crnim dijelom populacije, pozivao u svoje programe vodeće kritičare i protivnike nasilnog državnog aparata. Njegov je odgovor na sve veći pritisak bio još predaniji rad na ostvarenju svojih ciljeva. Od onda, Kantako emitira 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu sa svog mobilnog transmitera. Inspiriran Kantakovim uspjehom, anarho-aktivist Stephen Dunifer započeo je s trosatnim dnevnim emitiranjem s malog 15-wattnog transmitera kućne prizvodnje. Programska koncepcija Free Radio Berkeley sastojala se od vijesti o borbi običnih ljudi cijelog svijeta protiv svih oblika represije, izvješća o raznim lokalnim inicijativama i akcijama, reportova o raznim institucionalnim i korporacijskim kršenjima ljudskih i radničkih prava, sindikalnim aktivnostima, diskriminaciji imigranata, siromašnih, beskućnika, političkih zatvorenika, te govore Ramona Africa, Malcoma X, Noama Chomskog i Mumie Abu-Jamala. Dunifer je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, kroz organiziranje raznih radionica o izradi vlastitih pokretnih micro power radio stanica, uspio okupiti snažan kolektiv koji je utemeljen na slobodi izražavanja i nehijerarhijskoj osnovi postao prototip funkcioniranja medijskih projekata koji su sve više u stanju oponirati samovolji i jednoobraznosti mainstream medija. Ovo su samo neki od gotovo pionirskih pothvata preuzimanja odgovornosti za vlastiti život, koji su poslužili kao polazište mnogima kao što su, na primjer, A-Infos Internet servis, MicroRadio.Net, kojima je cilj razbijanje medijske blokade i edukacija aktivista kroz praktične savjete o tome kako je, recimo, vrlo jednostavno napraviti vlastitu radio stanicu. Nije slučajno da je represivni aparat brutalniji što su ove ideje moćnije i raširenije.

Otvoreni medij istine

"Independent Media Centar čini mnogo više od razbijanja monopola korporacijskih medija u izvještavanju, oni kreiraju i ostvaruju novi medijske modele koji su jedinstveni u svom reflektiranju raznolike prirode jednog novog pokreta. Independent Media Centar je medij koji prelazi granice kao niti jedan medijski network prije." Naomi Klein

Događaji u Seattlu, u studenom 1999., bitno su promijenili odnos nekih ljudi prema kapitalističkoj državi kao majci štićenici i o propagiranoj viziji države blagostanja koja ima razumijevanja i mjesta za sve nas, ma koliko razmetni i nemirni bili. This is what democracy looks like! Internet stranica s objavljenim fotografijama policijskog nasilja nad prosvjednicima koji su izašli na ulice iskazati svoje negodovanje prema politici Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koja je tih dana u Seattlu imala zakazan sastanak. Eto, ovako vam, deca draga, izgleda demokracija, a IMC je bio ne prvi, ali dotad najorganiziraniji i najuspješniji u iznošenju Ťnoveť istine o demokraciji i svim njezinim licima. Independent Media Centar (IMC) pokrenut je u suradnji raznih nezavisnih i alternativnih medijskih organizacija i aktivista kako bi se jednim drukčijim medijskim pristupom popratili prosvjedi. Ovo je bio jedan od prvih projekata koji je trebao omogućiti praćenje događaja na ulicama, direktno od samih ljudi koji su sudjelovali u ovoj akciji. Tako je stvorena web-baza podataka, updatanih izvješća, fotografija i video materijala za novinare, aktiviste i sve one koje se nisu zadovoljavali senzacionalističkim pristupom jednostranih televizijskih giganata, kojima je jedini cilj prodati dobro upakiranu priču. Uz Internet verziju IMC je objavljivao svoje novine, te aktivirao Internet i kratkodometnu radio stanicu. Zainteresiranost i potreba za ovakvim medijskim osvježenjema vidljiva je iz podatka da je od 29. studenog 1999. do danas zabilježio dva milijuna ulaza u svrhu objavljivanja materijala na stranice IMC-a. Posebnost ovoga projekta je ta što jednostavno svatko, iz bilo kojeg dijela svijeta, može sudjelovati u njegovu održavanju. Naime, otvoreni pristup, bez cenzure i filtriranja, omogućuje doslovno svim zainteresiranima da objave svoju vijest, priču, fotografiju ili video zapis, a sve bez ograničenja i "preporuka" uredničke politike.

Pozitivna lančana reakcija

The Independent Media Centar je grassroot organizacija predana korištenju medijske produkcije i distribucije kao oruđa promicanja i poticanja na društvenu promjenu, socijalnu i ekonomsku pravdu. Ne čudi činjenica da su ovakvi centri od početka bili meta kako policije, tako i državnih vlasti. Spomenut ću samo nedavni primjer iz Genove. Za vrijeme održavanja sastanka zemalja članica G8 u tom gradu, te organiziranih prosvjeda koji su u tri dana okupili više od 150 000 ljudi iz cijelog svijeta, izvršena je akcija karabinjera kojoj je glavna meta bio sjedište IMC-a smještena u prostorijama škole Diaz. Uz objašnjenje da se radi o "leglu terorista" i "skladištu oružja black bloca" brutalno su napali sve koji su se tamo zatekli. No, fotografije krvavih zidova i demolirane opreme obišli su globus upravo najviše zahvaljujući aktivistima Independent Media Centra, u čijim izvještajima su se nalazile najkrvavije pojedinosti i opisi fizički zlostavljanih i zatvorenih ljudi. Danas je IMC primjer zaista ujedinjenih napora stotine nezavisnih medijskih centara po cijelom svijetu koji misle i povezuju globalno, ali djeluju i mijenjaju lokalno.

Sa zadovoljstvom mogu reći da je ova pozitivna lančana reakcija rezultirala i idejom pokretanja takvog medijskog centra u Hrvatskoj. Riječ je o kritičnoj masi ljudi koji imaju potencijala razvijati nove oblike medijskog prostora koji više neće biti ekskluzivna mogućnost privilegirane manjine, već baza za informiranje, osnaživanje i podršku svima onima koji žele stvarati kreativni odgovor na sve bolnije posljedice ekonomske globalizacije u ovoj zemlji. Negativni efekti koje proizvode "novi" ekonomski trendovi sve su vidljiviji i prisutniji u Hrvatskoj. Stvaranje Independent Media Centra omogućio bi svima zainteresiranima da se uključe u stvaranje novih alternativa globalnom kapitalizmu, podizanje potrošačke svijesti, informiranje o postojećim problemima i pronalaženje efikasnih rješenja. Problem Hrvatske je utoliko kompleksniji što ljudi jednostavno nisu Ťnaučeniť reagirati na problem, već ga bez previše pitanja prihvaćaju kao neminovnost. Jedan od dugoročnih ciljeva trebao bi biti stvaranje kulture otpora uz zahtijev da imamo pravo odlučivati u kakvim uvjetima želimo živjeti.

Potreba drukčijeg koncepta

Independent Media Centar pravi je primjer onoga što se tako često zloupotrebljava - slobode medija. Tim se idealom prikrivaju medijski nasilnici kao što su CNN i razne druge televizijske kuće, ali njihov "objektivan i profesionalan" pristup ne izlazi iz okvira njihovih osobnih interesa. Pitam se je li slučajnost da je propagandna mašinerija medija najjača i najmoćnija onda kada se radi o pozivima na mržnju, genocid i rat. Zastrašujuća je ustrajnost i uvjerljivost kojom nas mogu "natjerati" da se ubijamo.

Za početak, probajmo zamisliti kako bi izgledala nešto drukčija koncepcija. Koncepcija koja bi od nas zahtijevala da aktivno sudjelujemo i svojim idejama gradimo medije koji će pozivati na mir, promjenu, slobodu i jednakost...

[Tekst objavljen u časopisu Zarez, broj 65., 11. 10. 2001.]