Ples revolucije je kontinuiran projekt, koji slobodno pluta, proizvoljno se mijenja, uvijek usredotočuje. Muzika koja ga pokreće čista je energija bazirana na tri međusobno povezane melodije: suradnja, zasnova na strasti igranja; komunikacija, zasnovana na strasti ljubavi; realizacija, zasnovana na strasti prema stvaranju.
Odbijajući vrijednost vanjštine, ples sebe čini nevidljivim onima koji vide samo vanjsko - spektakl proizvoda (robe) ne može braniti sam sebe. Ples nikad ne može biti zatvoren sustav, nikada ne mistificira sam sebe, već se samoostvaruje kroz svoje nadomještanje, kroz drskost subverzivnog pokreta, gdje se okret vraća sebi, no ne kao sam okret, ne kao da je rođen, već promijenjen, usklađen u bezgraničnoj perspektivi. Subverzija oduzima vrijednost svakom pojedinom elementu u hijerahiji vanjštine, a svaki pojedini proizvod, bilo da je riječ o neživim objektima ili ljudskim bićima koja se kao objekti prodaju na tržištu, uklapa se u važnost CJELINE, dok su sve moguće veze ostvarene dok plešemo sve bliže prema potpunosti naših života. Subverzivnost je jedini jezik, jedina gesta, koja u sebi sadrži i kritiku same sebe. Njena snaga je užitak otkrivanja. U jeziku subverzije počinjemo pjevati, cijelo naše biće se pokreće u ritmu pjesme: time stvaramo ples: time revolucija postaje naš svakodnevni život.

[tekst je originalno objavljen kao letak situacionističke grupe Council for the Eruption of the Marvelous tijekom veljače 1970. godine]