za patnju ima lijeka: to je rijeka, čije ime je još nepoznato, ali se bistri u srcu virova, u dubini. tamo, uranjajući, treba neko vrijeme bivati, tamo osluškivati, i biti spreman reći: sad je čas. a onda: na površinu! na obalu! gdje valja izgubiti peraje, naučiti hodati iznova, pridružiti se i skladno koračati, a opet: biti sam unutar mnoštva, mijenjati se, pa mijenjati.