Bez da razmislim, ovakvu bi potragu za navodnim kontradikcijama smatrao besmislenim i nelogičnim pokušajem obezvrjeđivanja kritike tehnologije bez razmatranja njezinog stvarnog sadržaja.

Međutim, sve mi je jasnije da je ova vrsta zabune raširenija nego što sam u početku mislio - pogotovo nakon sličnih pitanja i napada koja su neprestano dolazila s raznih strana, neka iskrena, većina ne. Zato ću pokušati pobliže objasiti ono što se meni čini kao očiti problemi vezani uz optužbe za "kontradiktornost".

Na početku je potrebno primijetiti da postoje velike razlike između tri osnovna tipa argumenata koji se najčešće javljaju: moralni, logični i praktični.

Argumenti koji proizlaze iz moralnosti zahtijevaju da jednom prihvaćeno radikalno stajalište postaje moralnim imperativom. Primjer bi bili moralisti koji prihvate pacifizam kod kojeg se svako pribjegavanje nasilju (bilo u samoobrani ili ne) smatra pogrešnim te se od pacifista očekuje da će rađe dozvoliti da budu (ili njihovi prijatelji) ubijeni nego da ih se osudi kao "kontradiktorne". Slično tome, anarhisti koji kao posljednje sredstvo prihvate vladinu intervenciju na bilo kojem nivou osuđeni su kao kršitelji moralnog zakona; oni koji kritiziraju tehnologiju kao sustav su ukoreni na jednak način. Naravno, kod ovakve vrste moralnog imperativa oni koji se protive kapitalizmu bi se također trebali odreći svih nemoralnih kontakata s novcem! Očito je da argumenti koji proizlaze iz moralnosti nisu pretjerano relevantni za anarhizam, osim kao uređaj koji će proširiti malo konceputalne konfuzije zasnovane na krivnji. Za one koji otvoreno kritiziraju sve oblike obveznog morala kao neizbježno respresivne i ideološke u svojoj funkciji, ti su argumenti od nikakve važnosti.
Argumenti protiv samo-kontradikcije zasnovani na pojednostavljenom shvaćanju logike su samo malo prikladniji. Najveći problem koji se ovdje javlja jest taj da trenutno postojeće, složene društvene situacije nisu jednake jednostavnim, apstraktnim koceptima. Tako bi nam se moglo činiti da biti anti-kapitalistom za sobom logički povlači neposredno i neopozivo odbijanje svih veza i posredovanja s robom i tržištem. U stvarnosti kapitalizam ne može jednostavno nestati iz nečijeg života budući da je taj život uronjen u društveni sustav koji prodire u sve njegove sfere. Jednako, ako netko prihvati anarhizam ne znači da će država nestati iz nečijeg vidika te se neće uplitati u život te osobe. Budući da stvari tako stoje potrebni su pregovori i komprimisi ukoliko želimo izbjeći zatvor ili smrt. U tom je pogledu izbjegavanje tehnološkog sustava koji prožima većinu aspekata svakodnevnog života samo malo drukčije.

Ostaju nam praktični argumenti prema kojima akcije koje u značajnoj mjeri proturječe općim vrijednostima i principima nisu u redu, budući da ne sprovodimo uvijek ono što želimo ostvariti kao cilj. Ovdje ulazimo na područje gdje možemo početi raspravljati o prikladnoj važnosti različitih vrsta kontradikcija, imajući na umu da većina proturječnosti u društvenome životu nije apsolutna, već djelomična. Tako, svako pojedino (neizbježno složeno) društveno djelovanje može sadržavati aspekte koji su ujedno i proturječni i neproturječni s bilo kojom danom vrijednosti, principom ili teorijom. Kad ovo shvatimo, potrebno je prepoznati prikladnu snagu proturječnosti. Neke će biti jače od drugih.
Za pristaše anarhizma avangardna partija koja prouzrokuje revolucionarno stanje da bi nametnula anarhiju velikom dijelu svjetine koja to ne želi predstavlja izrazito veliku kontradikciju. Osnivanje političke stranke posvećene promoviranju anarhizma kroz državu, ukoliko pobijedi na izborima, također predstavlja snažno proturječje. Poticanje ljudi da izađu na izbore i glasaju za stranku ili kandidata koja se protivi ratu, dok druga sranka prijeti ratom, je još uvijek snažna, iako manja, proturječnost. Osobno glasovanje na referendumu kojim će se - ukoliko se izglasa - ukinuti kruti zakon protiv droga dovodi nas u mračno kraljestvo slabijih proturječja. Drugim riječima, očito je prisutna neizbježna gradacija proturječja koja se javljaju prilikom bilo kojega praktičnoga društvenog djelovanja. Ukoliko je manje proturječja uključenih u neko društveno djelovanje, vjerojatno će većina ljudi očekivati da rezultati odgovoraju očekivanima.

Većina je anarhista opravdano sumnjičava prema Noamu Chomskom i njegovom otvorenom zagovaranju određenih državnih institucija (1) kao protuteže rastućoj moći multinacionalnih korporacija, smatrajući da ovakvo zagovaranje državnih institucija, iako opravdano u svome cilju, napušta kritički značajne anarhističke principe djelovanja te prednost daje programatskom autoritarnom rješavanju problema. S druge strane, ako anarhistkinja prijavi u mjesnoj policijskoj stanici krađu svoga automobila proturječnosti koje se tu javljaju su mnogo manje, pogotovo stoga što ona ne traži od policije da postoji zauvijek kako bi se bavila ukradenom svojinom.

Kada je riječ o protivljenju tehnologiji kao otuđujućem, represivnom sustavu, potrebno je razlikovati razine potencijalnih proturječnosti. Automatsko prihvaćanje visoke tehnologije predstavlja znatnu proturječnost kada je u pitanju anarhističko stajalište koje kritizira tehnologiju. Korištenje određene tehnologije da bi se iskazalo protivljenje drugim oblicima tehnologije (ili protivljenje trenutnom vladajućem sustavu kapitala/države/tehnologije) zahtijeva stalnu evaluaciju. Dok korištenje pojedinih tehnologija (od strane anarhista) u uvelike tehnološkom društvenom svijetu ne predstavlja neki veliki problem (vožnja ili let avionom, umjesto hodanja, preko kontinenta da bi se u Seattleu protestiralo protiv WTO-a, kapitala i države, na primjer).

Malo zdravog razuma i razumijevanje trenutnog značaja različitih faktora uključenih u djelovanje kod mnogih će ljudi rezultirat sličnim evaluacijama stupnja proturječnosti koje se javljaju kod različitih mogućnosti radikalne društvene akcije. Gdje ćemo završiti s apsurdnostima oko proturječnosti kod anarhista koji se ponekad služe nasiljem, ili anti-kapitalista koji se služe novcem, ili "anti-teh" revolucionara koji ponekad rade nešto povezano s nekim oblicima tehnologije? Sigurno je da postoje i neka temeljna neslaganja oko principa i vrijednosti koja zamućuje sliku onog o čemu je riječ.

Trenutno je prisutan vrlo visok stupanj neiskrenosti i neprijateljstva (i kao izravan rezultat, jednostavno gluposti) u većini bizarnijih optužaba da oni koji kritiziraju tehnologiju kao sustav implicitno zastupaju genocid, masovnu glad ili nešto gore. Optužbe da su anarhisti koji kritiziraju prodiranje tehnologije, kapitala i države kontradiktorni ukoliko gledaju TV bile bi smiješne da nisu toliko rasprostranjene. Nadam se da će se većina ljudi složiti da je moguće postići mnogo više!

------------------------------------------

* Odgovor na pismo čitatelja objavljeno u magazinu ANARCHY. Autor pisma smatra autore, prvenstveno primitiviste, koji kritiziraju tehnološko društvo i tehnologiju kontradiktornim, budući da svoje kritike šire putem tehnologije. Autor pisma smatra da takav postupak umanjuje snagu njihove kritike, ako je već ne čini besmislenom. Jason McQuinn je urednik magazina ANARCHY - Journal of Desire Armed.

1 vidi: Exploring the floor of the cage

[Prijevod: Robert Posavec]