Kada plešem, osjećam kao da mi je trbuh u srcu,
kao eksplozija energije.
Možeš plesati kako god želiš.
Možeš se okrenuti bez straha jer su svi slobodni,
ljudi se mogu izraziti i osloboditi se bez straha.

free party, Exodus

U lipnju 1992. godine mladi iz Lutona (Engleska) pronašli su tri pokvarena zvučnika, popravili ih, odvezli u šumu i organizirali prvi free party kolektiva Exodus (po pjesmi Boba Marleya) na kojem se pojavilo 150 ljudi. Za samo par mjeseci, na proslavi Nove godine koju je organizirao Exodus okupilo se 10000 ljudi. Za svaki free party nema ulaznice, već se pripremi kutijica u koju svatko može prema osobnoj želji ili mogućnosti ubaciti koliko hoće.

Nakon što je prošao prvi free party, grupa je skvotirala praznu robnu kuću iz koje je nakon mjesec dana izbačena. Istog dana su odmah skvotirali farmu Duga livada. Exodus je zbog svog neformalnog pristupa, D.I.Y politike i angažiranosti postao toliko popularan da se sve više ljudi uključivalo u kolektiv. Trebalo je pronaći novi smještaj za sve ljude i napušten hotel se činio kao idealno rješenje. Od doniranog novca hotel se renovirao i opremio, ali policija je nakon dva tjedna porazbijala sve u hotelu i uhapsila aktiviste/ice kolektiva. Ipak, pronađene su stare kuće na Brdu spilja. U siječnju 1993. godine 120 policajaca okružilo je samu farmu Duga livada i odvuklo u stanicu svih 36 zatečenih članova/ica kolektiva. No, to je bila i noć kada se trebao održati free party i kada se proširila vijest o uhićenju, 4000 ljudi se zaputilo prema policijskoj stanici da tamo pleše. Policija je bila nemoćna protiv tolikog broja plesača/ica koji su na taj način protestirali protiv hapšenja prijatelja/ica, te su svi uhapšeni pušteni. Policija je čekala na najmanju grešku, ali svi ljudi su zaista samo plesali kroz noć, bez ikakvih naznaka za nasilnim akcijama. Poslije se ispostavilo da je jedini muškarac koji je pozivao na razbijanje stanice bio policajac u civilu koji je htio isprovocirati intervenciju specijalnih snaga. Jednom od aktivista podmetnuta je droga na farmi i organizirano mu je suđenje. Policija je tijekom procesa davala takve kontradiktorne izjave da je aktivist Exodusa odmah pušten. Ispostavilo se da to nije jedina namještaljka policije kako bi uništili kolektiv, a to je uzrokovalo javne proteste.

Alan Marlow, šef policije, zatražio je rano umirovljenje i od tada je pritisak na kolektiv manji. Novi šef policije je čak izjavio da neće koristiti velike ovlasti koje mu omogućava novi restriktivni zakon, Criminal Justice Act.

Kolektiv je uspio sačuvati skvotiranu farmu, unatoč svim pritiscima i podmetanjima, a sve osobe unutar programa Housing Action Zone Manor plaćaju određenu svotu novaca koja se koristi za renoviranje kuća. Svi stanovnici/e farme imaju zasebne prostorije za spavanje, a dnevni boravak i kuhinja su zajednički. Djeca iz grada dolaze se igrati sa životinjama na farmi Slobodna zajednica Duga livada, kako sada glasi njeno puno ime. Također se organiziraju različite radionice za djecu, radionice o kooperativama, suživotu, skvotiranju… Exodus je protest protiv komercijalizacije rave-kulture i klubova u kojima se mora platiti skupa ulaznica za ples. Exodus ne zagovara getoiziranje u samodovoljnost i isprazni hedonizam, što je karakteristika mnogih na rave-sceni, već političku angažiranost na problemima zajednice, ali i šire. Kada su Bigsa, jednog od aktivista Exodusa, upitali da li će se zaustaviti kad izgrade revoluciju u Lutonu, on je odgovorio: "Ako bi u Lutonu sve bilo u redu, a u Ruandi ne, onda još uvijek imamo posla." Najljepša stvar je etnička, rasna i dobna raznolikost Exodusa, koji tako postaje kombinacija različitih kultura, životnih iskustava i priča, koje se stapaju u plesu.

1997. godine, u suradnji s ministrom za ceste, Agencija za auto-putove je pokrenula postupak izbacivanja Exodusa sa skvotirane farme. Ljudi iz Exodusa su se do 1998. godine suočili s jedanaest upada policije, 25 hapšenja, 55 optužbi, 10 osuda (od toga devet zbog neprijavljenih partya). 03. studenog 1999. godine farma je zakonski predana na korištenje kolektivu Exodus.

[tekst preuzet iz knjige Dražen Šimleša: Snaga utopije - Anarhističke ideje i akcije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća (drugo dopunjeno izdanje), Što čitaš?, Zagreb, 2004.]