1. Što je dobro ili loše u organizacijskoj strukturi lenjinista, anarhista i socijalnih demokrata, a što u njihovim taktičkim i organizacijskim idejama?

Pitanje je preširoko. Razne grupe iskušale su tijekom godina sve vrste organizacijskih struktura i taktičko-organizacijskih ideja. Razlikuju se po tendencijama koje su dovoljno poznate da ih ne trebamo ponavljati. Već sam jedanput objasnio zašto dajem prednost anarhističkim organizacijskim idejama i anarhističkoj strukturi - pitanje taktike je nešto drugo, nešto o čemu se oštro raspravlja (s pravom) u svakoj skupini, i među njima, kada se, s obzirom na okolnosti, razmatraju pitanja taktike. Vrlo općenito, mislim da je Bakunjin imao pravo kad je riječ o tome da se u postojećem društvu gradi budućnosti, a to što se izgradi će, uz malo sreće, odrediti budućnost. Ako su postojeće organizacije hijerarhijske, autoritarne i odluke donose vertikalno od vrha prema dnu, takvo će biti i društvo koje će proizići iz njihova uspjeha. Ako su, pak, participacijeske i slobodne, samoupravljačke i ako imaju sustav vrlo kratkog zastupničkog mandata, tada mogu (ne moraju, nego mogu) postati ishod bez obzira na svoju uspješnost. S obzirom na općenitost pitanja, ne znam što bi se još moglo reći.

2. Vi zagovarate socijalnu državu. To je neobično stajalište za anarhista. Većina njih, poput Georgea Woodcocka, misli da socijalna država ugrožava slobodu pojedinca.

Pitanje se, prema mojem mišljenju, temelji na teškoj zabuni koja je vjerojatno posljedica nesretne sklonosti intelektualaca prema parolama koje su često daleko od stvarnih životnih problema s kojima se ljudi suočavaju.
Kako bih razjasnio o čemu se zapravo radi, maknimo parole nastranu i okrenimo se nekim aktualnim pitanjima stvarnosti. Uzmite, na primjer, obustavu rada od prije nekoliko godina u kompaniji Ravenswood Aluminium do koje je došlo nakon protesta radnika zbog ugrožavanja njihove zaštite na radu, zbog čega su neki i umrli. Kompanija je na kraju kapitulirala nakon dugog i ogorčenog štrajka punog solidarnosti i dostatnog pritiska na vladu koja je provela zakonske odredbe o zdravlju i zaštiti (OSHA) i nametnula visoku globu kompaniji zbog kršenja tih propisa. To je radnike dovelo do pobjede (djelomične kao uvijek) i do poboljšanja uvjeta rada. Provođenje zakonskih odredbi OSHA-e spada u ono što nazivamo mjerama "socijalne države". Shvaćeno doslovce, u pitanju se kaže da je za anarhiste "neobično stajalište" da daju podršku radnicima Ravenswooda koji su tražili poboljšanje zdravstvenih i sigurnosnih standarda, i da "većina anarhista" smatra lošima mjere za zaštitu života radnih ljudi, jer one "ugrožavaju slobodu pojedinca". Anarhiste koje opisujete ne poznajem niti bih to želio.
Ima mnogo drugih slučajeva. Na primjer, mjere za provođenje zdravstvenog osiguranja među ljudima kojima je ono potrebno, ili osiguranje hrane izgladnjeloj djeci. Sumnjam da "većina anarhista" misli kako te mjere "socijalne države" ugrožavaju slobodu pojedinca ili da podršku tim mjerama smatra "neobičnom".
Možemo postaviti sasvim različito pitanje. Anarhisti predlažu druge mjere za rješavanje tih problema, bez obraćanja državnoj vlasti. Slažem se. Ali to je nevažno prema problemima s kojima se danas suočavaju radnici Ravenswooda, siromašni ljudi koji umiru od tuberkuloze, gladna djeca. Pokazali bismo osobit prezir prema onima koji pate kad bismo im se obratili s predloženim sloganima koji u stvarnom životu znače: dolje s propisima OSHe i sustavom pomoći itd., jer dolaze u sukob sa slobodom pojedinca - pričekajte dok jednog dana ne izgradimo drugačije društvo. Ta bi gesta prezira bila dočekana s odbijanjem, ili, zasluženo, još gore.
Možete odlučiti da nećete mariti za probleme s kojima se ljudi danas suočavaju i da ćete razmišljati samo o mogućem sutra. U redu, ali nemojte se tada praviti kako vas zanimaju ljudska bića i njihove sudbine; ostanite u predavaonici i kavani, gdje se okupljaju intelektualci, s drugim povlaštenim ljudima. Ili, možete zauzeti mnogo humanije stajalište: želim raditi danas kako bih izgradio bolje društvo sutrašnjice - klasično je to anarhističko stajalište, prilično različito od navedenih slogana. Ono je ispravno i izravno vodi do pomoći ljudima koji se danas suočavaju s problemima: provodi zdravstvene i sigurnosne propise, opće zdravstveno osiguranje, sustav pomoći ljudima kojima je potrebna, itd. To nije dovoljan uvjet da se pripremimo za drugačiju i bolju budućnost, ali je nužan. Bilo što drugo naišlo bi na zaslužen prezir ljudi koji nemaju to zadovoljstvo da mogu zanemariti okolmnosti u kojima žive i u kojima pokušavaju opstati.

3. Ono što predlažete kao kratkoročnu politiku ljevice zapravo je stari program socijaldemokratske ljevice. Socijalnodemokratske stranke napustile su takvu politiku. Što vi mislite o "trećem putu", "novom centru", "novim laburistima" i ostalim tržišno orijentiranim politikama nove socijalne demokracije?

Prva tvrdnja odražava isto ozbiljno nerazumijevanje. Socijalni demokrati i anarhisti uvijek su se, prilično općenito, slagali što se tiče takozvanih "mjera socijalne države", spomenutih u odgovoru na drugo pitanje. Razišli su se kad je riječ o tome kamo dalje. Je li to konačni cilj (otprilike, socijalnodemokratsko stajalište)? Ili je to početak procesa koji vodi vrlo različitom kraju i je li mu pridružen trud u vezi s gradnjom elemenata budućnosti u sadašnjem društvu (anarhističko stajalište)? Ne radi se o ili/ili već o i/i.
Što se tiče ostatka pitanja, budući da su socijalnodemokratske stranke odustale od minimalnih humanih standarda, nema smisla pridavati im bilo kakvu pozornost. Što se tiče "trećeg puta" itd., on se jedva razlikuje od svojeg "suosjećajnog konzervativnog" rođaka.
Ova su tumačenja, uzgred, preštura i općenita. Ali to je zbog toga što su pitanja postavljena na razini općenitosti koja drugo i ne dopušta. Mislim da bi se morala drukčije postaviti.

4. Što mislite o ulozi intelektualaca u promicanju anarhizmu?

Nema odgovora na to. Ovisi o okolnostima, o osobi, o pitanjima s kojima se susreću.
Mogu li anarhisti naučiti nešto od "marksističkih društvnih znanosti"?
Klasičan je odgovor, onaj Bakunjinov: "Da, naravno." Oni mogu naučiti iz raznih drugih vrela. Pitanje je pogrešno postavljeno. Pametni će ljudi naučiti iz nečega što je smisleno; iz onoga što nije, neće.

5. Vidite li ikakvu alternativu državnom socijalizmu?

Zašto ne, ako uzmemo u obzir organizacijske strukture koje spominjete.
Bi li anarhisti trebali "samo braniti kratkoročne ciljeve braneći, naime, socijalni državni sektor?"
Ako to čine, onda, prema definiciji, nisu anarhisti. Pitanje moramo drugačije postaviti: moraju li ljudi ići dalje od kratkoročnih ciljeva? Odgovor mi se čini prilično jasan: očito moraju. Mislim da je pitanje odraz određenog nesporazuma. Tko se zalagao "samo za obranu kratkoročnih ciljeva" i ništa više? Čak i najpredaniji reformist ne prihvaća takvo stajalište. Ponovo pomutnja s ili/ili i i/i.

6. Što mislite o tržištu općenito, tržišnom socijalizmu itd.?

Zanimljiva pitanja, ali ne za forum. Ne postoje kratki odgovori na njih.
Opći komentar. Mislim da ovo nisu prava pitanja. Premaglovita su, preopćenita, predaleko od stvarnih životnih i radnih problema, prezapletena u brbljanje koje ne znači mnogo. Zaista, ovo je uobičajeni stil velikog dijela intelektualnih rasprava. To nije dovoljno da budu mjerodavne.