Naslovnica

Predgovor hrvatskom izdanju

1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje

Opuštajući se u hladu stabala jabuka mljackajući voće, Sabino se crno krzno sjajilo na onom suncu kao plavičasta lopta. Pancho je udisao smirenost doma i sigurnosti.

"Ali ti nisi doma," podsjeti sam sebe, "ti si tu samo posjetitelj." Međutim, smiješak mu se nije skidao s njuške dok je promatrao zelenilo tražeći među njim znakove koji bi mu ukazali na Goldie. Kutom oka vidi kako je nešto skočilo iza stabla kruške te stisne svoje svinjske oči ne bi li na ovom šarenom suncu uspio vidjeti što je to bilo, no od toga nije bilo ništa. Bilo mu je previše ugodno da bi se digao i počeo istraživati. "Nakon što se malo odmorimo, otići ćemo do ribnjaka," promrmlja, "vidjeti kog tamo ima…" i zatvori oči.

Mačke su poznate po svojoj sposobnosti drijemanja, a i svinje su isto tu negdje. Pancho nije bio samo osobiti spavač, nego i osobiti hrkač. Voćke na granama iznad njegove glave tresle su se od prodornih zvukova svinje koja spava od čega je i cijeli voćnjak odzvanjao najavljujući čitavoj farmi da imaju posjetitelje. Pancho i Sabo prespavaše većinu poslijepodneva. Sabo se u snu ritala nogama jer je usnula kako naganja miša (naravno samo iz zabave) kroz polje kamilice. A Pancho je sanjao da ga jabukama hrani okrugla ružičasta svinja koju je prije nekoliko godina upoznao na nekom natjecanju. Taman je bio kod omiljenog dijela (omiljenog sna) u kojem je čitavoj skupini zadivljenih ženki objašnjavao izvanredan plan kojeg je osmislio, kad ga probudi snažni zvižduk.

"Probudi se!" Sabo ga ogrebe kako bi naglasila svoju reče-nicu te Pancho skoči na noge i ugleda gomilu životinja oko njih. Pancho pomno prijeđe pogledom preko svih lica ne bi li ugledao Goldie, no zlatnog ptičara nije bilo tu.

Na čelu gomile su stajali namrgođeni crni ovan i isto tako namrgođena stara bijela koza. Pancho se iskesi i istegne nogu u znak pozdrava: "Bok, ja sam Pancho, a ovo je moja prijateljica Sabo." Mačka se nevino nasmiješi, ako je to uopće moguće, te napravi jedan korak prema natrag.

"Mi smo Goldini prijatelji," Pancho pogleda u crnog ovna da vidi je li to u redu, "i Juanitini i Carlosovi," doda te pun nade pogleda kozu.
Koza iskorači prema Panchu i zableji: "Pa gdje su onda Juanita i Carlos? Danima ih nismo vidjeli? Što ste im napravili?" Zurila je ravno u Pancha. Po prvi put Pancho nije znao što bi rekao. "Ne želi reći, a?" okrene se koza prema gomili i najavi "Policijski agenti!" Neke od životinja zinu prema crnom ovnu, krenu prema naprijed i počnu gledati Sabo: "Što ćemo sad?"
Mačka pronađe svoj jezik: "Mi smo čuvari šume iz Špiljskog kampa. Carlos i Juanita su tamo."
Velika se crna vunena lopta okrene prema slušateljstvu: "Špijuni iz Špiljskog kampa," reče.
"Ne, nismo," Pancho uzvrati, "I nismo policijski agenti. Mi smo prijatelji i Goldie nas je pozvala."
"Vrlo zgodno," povikne koza, "Goldie trenutno nije tu."

Preko livade galopom dotrči svijetlo-smeđa krava ispred koje je trčala mahnita patka. "Za Božju milost!" vikala je glasno još prije nego što je došla do njih. Koza i ovan se vrate među gomilu. Kad se krava približila voćnjaku uspori u normalan hod i snimi čitavu situaciju. Svi su stajali u tišini. "Bob, što se događa?", upita crnog ovna.
Bob nije gledao u nju, nego i dalje u Pancha s onim okrivlju-jućim pogledom: "Oni su špijuni iz Špiljskog kampa."
"Ili policijski agenti," poklopi koza.
Krava se okrene i pažljivo pogleda Pancha i Sabu. "Jeste li vi špijuni ili agenti?" upita ozbiljnim glasom.
"Ne" poviknu u isti glas svinja i mačka.
Krava se okrene prema gomili životinja i reče: "Kažu da nisu ni špijuni ni agenti."
Životinje odu, no koza i Bob crni ovan se ostanu svađati: "Naravno da će reći da nisu špijuni!" Koza i ovan zakolutaju očima jedan drugom.
Pancho iznova pojasni: "Mi smo Goldini i Carlosovi i Juanitini prijatelji."
"Gdje su Juanita i Carlos?" Koza skoči naprijed prema Panchu.
"Bore se u šumi kako bi sačuvali Špiljski kamp," Pancho svoj odgovor usmjeri prema kravi koja se na to okrene prema kozi i reče: "Znaš da su otišli u Špiljski kamp. Što je s tobom, ti stara kozo?"

Koza kroz zube promrmlja "simpatizer" te se okrene i ode.

"Goldie će se brzo vratiti," reče krava svim zainteresiranim životinjama. "Ako su oni njezini prijatelji, moramo se prema njima ponašati pristojno sve dok se ona ne vrati." Pogleda ovna: "Bob, ti imaš prilično čudne prijatelje, ali ne optužuj njih za stvari koje ne znaš." Bob progunđa i kaže nešto otprilike kako je veoma čudno da mačka i svinja putuju zajedno, pa se zatim okrene u suprotnom smjeru od koze.
"Ovo se dvoje nikad oko ničega ne slože, osim kad odlučuju o tome tko je špijun." Krava se nasmije i pogleda ovna i kozu koji su išli svatko u svom smjeru. "Ovo je jedna od većih radosti u životu." I zahihoće se tako slatko kao da je iz te svađe otelila dvoje mladih. Pancho se osjećao kao da su on i Sabo jedva preživjeli linčovanje.
"Oni su zapravo bezazleni, nitko ih ne sluša kad tako pričaju. Dođite, vrijeme je za jelo! Jeste li gladni?"

Mirno mukanje i njezin blagi pogled umiri nervoznu mačku, pa Pancho odgovori za oboje: "Uvijek!" i krenu preko livade prema staji.

Iako je krava hodala prilično sporo, mačka i svinja su se morali kretati duplo brže nego obično kako bi držali njezin tempo. Pancho primijeti sa stražnjeg povoljnog položaja žig na njezinom boku: Krug H.

"Oprosti," započne Pancho.
Krava Rosy se okrene i nasmiješi: "Ja sam Rosy. Oprostite, zaboravila sam na bonton."
"Drago nam je, mi smo Pancho i Sabo," reče svinja, "Rosy, nisam mogao ne primijetiti taj barbarski žig. Sigurno nemate žigove na farmi?"
"Oh, ne više," reče pogledavši žigosanu oznaku, "Gotovo sam i zaboravila na to. Kad sam bila mlađa, mislila sam ga promijeniti u cvijet ili nešto drugo, no sada ne znam, to mi je prošlost." Krava ponovo počne hodati, no zbog manjih životinja uspori korak: "Čuli smo što se dogodilo u sinoćnjoj akciji."

Pancho i Sabo izmijene poglede u čudu.

"Ptice," nastavi Rosy, "jedva čekaju da ispričaju sve što znaju." Objesi glavu i reče: "Svima nam je žao zbog gubitaka."
"Hvala," reče Pancho.
"Nije bilo vrijedno toga," reče Sabo, pomislivši na to prvi put nakon nekoliko sati.
"Nemoj to nikada reći," reče Rosy, "To je važna stvar. Zapravo, vrijedno je svega. I mislim da vaši poginuli prijatelji to znaju."
Pancho se iznenadi na tako vojnički odgovor, od tako stare krave. Odgovori: "Zašto se ti ne pridružiš čuvarima šume ako se osjećaš tako snažnom?"
"Pa, ja sam stara farmerska životinja, vjerojatno beskorisna u divljini, više bih štetila nego koristila," prozbori, "Uostalom, ja sam neka vrsta zaštite na farmi."
Pogledavši mirnu livadu uronjenu u ružičasti zalazak sunca Pancho shvati zašto je to rekla: "No, zar farma treba zaštitu? Zar joj nešto prijeti?"
"Mislim da prijeti, opasnost dolazi," reče, "No, ne večeras. Evo nas u staji baš na vrijeme za jelo."

Staja je nekoć davno bila crvene boje, ali se tijekom vremena ogulila i sada je bila sivkasta. Kroz širom otvorena ogromna vrata Pancho ugleda razne vrste životinja koje su se komešale i pjevale spremajući večeru. Na podu je bilo sijeno, dok su bale služile kao stolovi. U posudama i košarama bilo je svih vrsta hrane, sortiranih u stilu kakvog šanka tako da se moglo svime poslužiti. Panchu i Sabi zastane dah od samog pogleda na tu raskoš.

Nakon hranjenja žirevima, ovo je izgledalo spremno za… "gladne životinje koje su imale težak dan!" Nakon što Pancho dovrši misao oprezno uđu u dvoranu na gozbu.

Sa zabatnih su greda visjeli fenjeri koji su dobro osvjetljavali stolove s hranom. Životinje se poredaju u liniju i večeru započnu salatom. Pancho na sebi osjeti da ga nekoliko pari očiju gleda te upita Rosy: "Što misliš kad bi se Goldie mogla vratiti?"
"Ubrzo, ona je tu u susjednoj mljekari. Neće propustiti jelo. Hajde, napunite tanjure," ohrabri ih krava. I oni su upravo to i učinili. Ne baš tanjure nego velike listove kupusa pune žita, povrća, voća pa čak i meda. Čišćenje nakon jela će biti vrlo jednostavno - pojest će tanjure.

Rosy klekne na slamu i tamo počne jesti. Pancho sjedne odmah do nje na balu sijena sa Sabom u podnožju. Pancho, kao i obično, prvi završi, te stade zapitkivati: "Što je to mljekara?"
Rosy odgovori između zalogaja: "Nedjeljom imaju službe u kojoj Goldie i neke druge životinje uživaju."
"Mislio sam da bi i ti išla s obzirom da se radi o mljekari, jer tamo uvijek ima drugih krava." Pancho nije mogao zamisliti da bi krave mogle pričati o nečem što bi nekom psu moglo biti zanimljivo.
"Mislim da jednostavno nisam tip za druženje," reče Rosy, "Posluži se još, nema nikoga u redu za hranu."

Baš kada se Pancho spremao uzeti još, Goldie uđe u staju sretno se smiješeći. Pozdravi nekoliko životinja na putu prema šanku te skoro naleti na Pancha koji je uzimao još žita.

"Pancho! Kako lijepo od tebe što si nas ponovo posjetio." Činilo se da je Goldie bila snena i daleko duhom.
"I meni je drago što si se ti vratila," reče Pancho nesiguran da li se vratila u potpunosti.
"Današnje je poslijepodne bilo takva inspiracija," uzdahne Goldie, "Sveta je Krava satima pričala, nakon čega smo satima sjedili u tišini i razmišljali o tome. Još ne mogu razmišljati, no radim na tome," reče ponosno, "Stvarno bi trebali doći sljedeću nedjelju i čuti je dok govori, tako je smirena."
"Pa, možda," Pancho nije mislio da je to nešto po njegovom ukusu, te promijeni temu: "Jesi li čula za prošlu noć i akciju u šumi?"
Goldie klimne te Pancho nastavi: "Carlos i Juanita su dobro, ne brini, no događaj je vrlo uznemirio… Sabo…" reče šapćući mačkino ime i usmjeri svoju glavu u njezinom smjeru, "Pa smo se pitali da li bi možda mogli ostati tu, barem na kratko."
"Daj se pomakni, zadržavaš liniju!"

Pancho se okrene i ugleda dva mlada njemačka ovčara kako se laktovima probijaju do hrane. Pancho i Goldie napune listove i odu natrag do Rosy i Sabo, koje su pričale o vrtlarstvu.

"Mislim da su oni psi iz čopora. Pogledaj im krzno." Pancho je mislio na čudno odrezane uši, kakve je primijetio i kod onih pasa od prije.
"Da," reče Rosy, "oni su naši susjedi i pozvani su na jelo. Uvijek nešto donesu." Pancho se sjeti neukusne metalne zdjele (koja je nekoć bila posuda za nošenje ugljena) na kraju šanka.
"Krave iz mljekare su također pozvane, no one nedjeljom poste."
"Ti psi imaju oružje," reče Pancho alarmantno, "Kako su uspjeli izaći iz te ograde?"
"Imaju tunel za bježanje," reče Goldie, "Psi imaju također mnogo govornika. Možda će te više zanimati."

Pancho pogleda Rosy: "Mislim da nisam baš za druženje"

Goldie slegne ramenima: "Nikad ne škodi poslušati, nekad nešto možeš i naučiti." Rekavši to, podigne šapu i da znak dvojici ovčara da im se pridruže. Dok su mladi psi hodali prema njima Pancho osjeti slabost u želucu. Sabo se polako pomakne do bačve iza Rosy i provjeri putove za bijeg.
Psi sjednu i počnu jesti. "Pancho, ovo su Hans i Kurt." Psi klimnuše na spomen njihova imena, i dalje žvačući. Goldie se usudi ići još dalje. "Pancho ima neka pitanja u vezi čopora. Možete li mu na njih odgovoriti?"
"Naravno, što želiš znati?" Odgovor je bio direktan, iako neprijazan.
"Pa, čuo sam da ste nesretni u tom čoporu," mislio je kako je ovo bio taktičan početak.
Kurt nastavi umjesto njega: "I želiš znati zašto bi bilo koji pas htio biti nesretan zaključan, u tolikoj gužvari, s premalo hrane i s okrutnim vlasnicima?" Psi se počnu smijati na svoje interne šale.
"Pa, zašto ne odete?" upita Pancho.
"To je naš čopor. Tamo smo rođeni. Te pudlice nisu tamo rođene," Kurtu počne pjena izlaziti na usta.
Hans se nadoveže: "Prije nekoliko godina svi su željeli ovčare. Radili smo kao čuvari i kao policijski psi, čak smo bili i kućni ljubimci. Zahtjevi su bili veliki, a uzgajatelji puni posla. No, električni su nas alarmi doslovno izbacili s tržišta čuvara dok se tržište kućnih ljubimca uglavnom prebacilo na… mačke." Oči mu slete na Sabu, na što se njoj dlake naježe. "Vlasnici čopora su tvrdili da propadaju. Rekli su kako sve treba rekonstruirati," posljednje je riječi izgovarao kao da su mu usta bila puna čavala, "Tako smo se mi morali stisnuti kako bi napravili mjesta nekim pomodnim pudlicama. Ali, zamisli, ni one se ne prodaju!! Hans zastane da proguta ostatak tanjura te upita: "Što je za desert?"
"Pite, mislim," reče Rosy.
"Odlično," psi pogledaju liniju koja se već stvarala za desert pitajući se jesu li odgovorili na dovoljno pitanja.

"Što se dogodi ako vlasnik bankrotira i posao propadne?" upita Pancho.
"Ne znamo i ne zanima nas!" odbrusi Hans.
"Ali stvarno," reče Pancho, "Mislim, što ako se to dogodi?"
Nekoliko trenutaka zavlada tišina. Čak se i Goldie nagnula malo bliže, kad je Pancho nastavio: "Kome vlasnici duguju novac? Jer njima će pripasti čopor."
"Bankarima," reče Kurt.
"Korporaciji," reče Rosy.
"Kako korporacija izgleda?" upita Hans koji se nije sjećao da je ikada vidio korporaciju.
"Teško je to reći," reče Rosy, gledajući Pancha tražeći potporu.
"Vrlo su lukavi i uvijek mijenjaju oblike, tako da je veoma teško reći s kim imaš posla," improvizira svinja.
"Pa, kako se onda možeš boriti protiv njih?" upita Kurt, "Znate da mi imamo oružje!"
Pancho se ugrize za donju usnu i protrese glavom: "Ne znam." Pogleda Goldie i Rosy koji također protresu glavom.
"Borit ćemo se protiv korporacija, bez obzira kako velike bile, zar ne Kurt?" reče Hans i uputi se prema stolu s desertom. Kurt je svoj apetit izgubio.

Sabo započne razgovor sa zecom po imenu Pahuljica te mu stade pričati o avanturama čuvara šume. Ubrzo se oko nje okupi čitava skupina životinja koje su htjele slušati o hrabrosti i tragediji. Dok je pričala dio o Ivanu Jelenu i kako je on umro, većina je slušača bila sigurna da ga je vidjela kad ih je on posjetio na farmi. Sabo se osjećala bolje dok je o tome govorila.

Poslije večere životinje počiste hranu, a koze i mlađe životinje poslože bale sijena, mičući sve iz sredine staje. Na jednom je kraju staje bila pozornica. Pancho se nasmije kad se nekoliko životinja s instrumentima domaće izrade popne na nju. "Zar ćemo imati glazbu?" upita.
"Naravno, i pjevanje i plesanje," odgovori Rosy na njegovo zadovoljstvo. Već dugo nije čuo pravu glazbu, ako ne računa bubnjeve i kojote u Špiljskom kampu. Na bini su, naravno, bili sudoper i lavabo. Osim toga bilo je i vrčeva za puhanje, zvona za udaranje, mnogo raznih pomagala koja su služila kao udaraljke, od bačava do vjedara, i nekoliko flauta napravljenih od trske. Pancha najviše zadive pametno iskorištene tikve: naravno, najviše ih se treslo, no neke su bile izdubljene, osušene i sa žicom, tako da su veoma sličile gitarama. Kad bi se svirale kao gusle (ako bi zatvorili oči i pretvarali se) zvučale su kao violine!

Bend se gomilao i gomilao dok gotovo sve životinje nisu bile na pozornici. Nakon malo premještanja i gurkanja, bili su spremni.

"Uvijek počnu s istom pjesmom," nagne se Rosy prema Panchu da mu objasni, "Tako uštede na svađi. Uvijek se svađaju oko druge pjesme." Nasmije se. Orkestar počne svirati struganjem i cviljenjem:

Stara Margaret imaše farmu
E I E I O

Bila je to duga verzija s tim da je svaka životinja imala svoj stih. Oni koji nisu imali instrument su ili plesali ili se bacali na pod. I, baš kao što je Rosy predvidjela, nakon posljednjeg EIEIO, započnu prepirke oko druge pjesme."Stara siva kobila" pobijedi "Puricu u slami".

"Ovo je zaista zabavno," reče Pancho okrenuvši se prema Goldie. Odjednom ostane kao očaran. Tamo na "podiju" plesala je najsavršenija, ružičasta, okrugla svinja koju je ikada vidio. Imala je lančić od tratinčica i najslađu njuškicu na svijetu. Ispostavilo se i najvlažniju. Bila je to ljubav na prvi pogled. Pancho posegne za svojim repom da ga još malo zakovrča i tad s najšarmantnijim smiješkom sklizne preko do nje.

"Bok, kako si?", nakloni se Pancho malčice, "Mogu zamoliti za ovaj ples?" Svinja pogleda oko sebe i reče: "Zašto ne?"
Pancho se osjećao to veče kao da svinje mogu letjeti. Bend je svirao "To je samo mladenačka ljubav" kad joj on uzme nožicu i dovede je na plesni podij.
"Mene zovu Pancho," reče.
"Suzy," bio je njen odgovor.

Pancho u mislima prevrti ime. "Suzy", kakvo prekrasno ime za prekrasno stvorenje. Dok su se njihali uz glazbu gledao je ravno u njene male oči. Grickao joj je uši kada bi glazba usporila osjećajući toplinu njenog tijela. Ovo je bila sigurno najčarobnija večer u njegovom životu. Kad je bend napravio stanku, izađu van iz staje malo na zrak.

"Suzy," Pancho je bio gotovo nijem, "Nikad se nisam ovako osjećao." Srce mu se samo otkrivalo od njezine ljepote, "Volim te, želim zauvijek biti s tobom."

Suzy ga je blijedo gledala.

"Znam da je sve vrlo iznenada," objasni Pancho, "no kad znaš da je nešto to…"

Suzy spusti glavu i nogom udari o prašinu na podu.

"Jesam li te uzrujao? Oprosti Suzy, ali molim te reci mi da i ti osjećaš isto." Pancho je sada bio na koljenima i držao njezinu nožicu među svojim debelim nogama.
Suzy izvuče svoju nogu iz njegovom zagrljaja. "Oprosti Pancho, ti si vrlo drag, ali.." slegne ramenima i lančić od tratinčica joj sklizne s vrata, "Mene ne zanimaju muške svinje."
Pancha probode u trbuhu kao da ga je netko udario nogom. "Kako to misliš Suzy?"
"Ne hodam sa muškarcima. Volim žene." Okrene se kao da će otići te preko ramena tratinčica doda: "Ništa osobno" i nestane u noći.

Pancho ostane stajati u mraku. Uvijek je on bio taj koji je kontrolirao svoje osjećaje, ali večeras su oni kontrolirali njega, i još nisu bili gotovi. Srce ga je boljelo, glava lupala, noge otežale, a oči se napune suzama. "Svijet je kaos, moj život nema smisla i totalno sam zbunjen!" Pancho povikne prema Mjesecu. Sjedne na zemlju i stavi glavu među noge. Pripremi se da se dobro isplače, osjećajući kako mu baš to treba, kad se bez ikakva razloga počne smijati. Počelo je kao hihotanje da bi završilo grohotom. Ubrzo se našao kako se valja po prašnjavoj zemlji, držeći se za trbuh od smijeha. Sve o čemu je razmišljao natjera ga na još više smijeha. Psi s oružjem, to je tek sad bilo smiješno. Korporacije koje su uništavale šumu izazivale su mu histeričan smijeh. No posebno glupa svinja koja je sebe ozbiljno shvatila, misleći da može promijeniti svijet. Smijeh je dopirao do ostalih gotovo kao i njegovo hrkanje, te ubrzo Sabo, Goldie, Rosy i par ostalih životinja (uključujući Boba, crnog ovna) dođu vidjeti što je to tako smiješno.

Goldie se primakne bliže kotrljajućoj svinji i stavi šapu na njegov trbuh: "Pancho, jesi li u redu?"
"Što je tako smiješno?" upita Sabo.
"Ja," zarokče Pancho kroz smijeh, "Ja sam nevjerojatno smiješan, a i ti si." Rekavši to, sjedne uz ogradu i počne hihotati sam sa sobom.
"On je lud," zaključi Bob.
"Nije!" Sabo glasno obrani svog drugara, "Jesi li Pancho?" doda ne tako sigurna.
"O da, definitivno sam lud!" reče svinja te se počne tako jako smijati da mu niz lice sklizne par suza. Okrene se prema Goldie koja se neko vrijeme suzdržavala, ali više nije mogla izdržati. Smijeh je obično zarazan, posebno onaj svinjski. Ubrzo se zaraze i Sabo i Rosy. Ne zadugo i djeca se počnu cerekati jedan drugom da bi se na kraju čitava staja pretvorila u zonu besplatnog smijeha za sve.

Bobu nije bilo zabavno: "Netko je nešto ubacio u punč, vjerojatno travu ludaru," promrmlja za sebe i zabilježi nešto u svoju malu knjižicu koju je uvijek nosio sa sobom. No svi ostali izađu iz staje, zajedno s instrumentima, kako bi se zabavili.

Pancho se umori od smijanja i gotovo zaspe u dvorištu pa ga Goldie odvede u gostinjsku pregradu u staji. Tamo se ispruži i zaspi zajedno sa sklupčanom Sabom, sve do jutra.