Predgovor elektronskom
izdanju
Pisati predgovore dobrim knjigama je nezahvalan
posao, jer teško je ostati objektivan ako se nađeš pod dojmom, dok je
s druge strane ta objektivnost potpuno relativan pojam. Na kraju krajeva,
naš subjektivan stav je ono što uvijek prevlada, baš kao što i svaku
pročitanu knjigu doživljavamo potpuno subjektivno, nakon čega eventualno
pokušavamo objektivno razmisliti o pročitanom.
Oko ove knjige sam krajnje subjektivan. Ne mogu se tome oteti, ako ni
zbog čega, onda zbog činjenice kako sam kompletan posao odradio sam
- od prijevoda do prijeloma, od odluke "ovo treba prevesti"
do same realizacije cijele ideje.
Ipak, pisanje ovog predgovora ne bih okrenu o u tom smjeru. Ne bih želio
pisati hvalospjeve i uvjeravati te već na samom početku kako je ovo
dobra knjiga. To je na tebi da prosudiš i odlučiš. Prvenstveno bih želio
predstaviti samog autora i ono što se provlači kroz samu knjigu.
Graham Purchase je prvenstveno anarhistički teoretičar, koji predstavlja
jednu vrlo pomirljivu struju unutar svih struja koje čine anarhistički
pokret raznolikim, iako se ponekad osjeća njegovo naginjanje anarhosindikalizmu.
Ipak, kroz svoj teorijski rad, baš kao i kroz ovu priču, vrlo spretno
izbjegava domgatizam i pronalazi načine na koje se različita stajališta
unutar anarhizma nadopunjuju, prožimaju i time predstavljaju jednu ideju.
Iako taj pomirljiv ton predstavlja veliku vrijednost u njegovom radu,
zapravo je najvažniji dio skriven u činjenici da probelmima s kojima
se društvo susreće prilazi realno, tako da govoreći o društvenim promjenama
ne ulazi u pretjerano romantiziranje koje često ne predstavlja realne
mogućnosti.
Naravno, u ovoj priči, koja je fikcija, određeno romantiziranje je neizbježno,
iako se priča u svojoj osnovi zasniva na njegovim teorijskim radovima,
pa je vrlo lako prepoznati kako su spomenuta društva uređena u skladu
s onim što se može pročitati u njegovim ranijim radovima ili onome što
je naknadno objavljeno u knjizi "Anarchism and Environmental Survival".
Naravno, kroz samu priču se provlače i ideje koje se mogu pripisati
drugim anarhističkim autorima i autoricama, još od najranijih dana anarhizma
pa sve do suvremenog anarhizma. U pojedinim dijelovima priče je zanimljivo
kako likovima daje imena poznatih anarhista i anarhistkinja, što je
simpatično, iako možda pomalo pretjerano.
U svakom slučaju, Graham Purchase je kroz ovu priču postigao jedan važan
cilj - kroz jednostavnu i lako razumljivu priču je dočarao svoju viziju
anarhističkog društva budućnosti, što je vrlo često nezahvalan posao,
jer naravno, teško je pretpostaviti što su mogući razvojni putevi našeg
društva. Ipak, ne bi bilo dobro zanemariti činjenicu kako promišljanje
tog mogućeg razvoja nudi neke od odgovora na pitanje "kojim putem
krenuti?". Naravno, ne kao politički program, već kao poticaj na
daljnje promišljanje, jer bilo bi u najmanju ruku nepristojno unaprijed
određivati kako bi netko trebao živjeti, pogotovo ako govorimo o nekoj
dalekoj budućnosti. Čak i ako govorimo o bližoj budućnosti, moramo ostaviti
takve odluke onima koji i koje će živjeti u tom trenutku i na kojima
je sva odgovornost vezana uz te odluke.
Možda je bitno naglasiti da ovo ne predstavlja nešto što bi se moglo
nazvati anarhističkom platformom ili nečim sličnim, već je riječ o dobroj
priči, predstavljanju ideje na jedan drugačiji način.
Važno je naglasiti da Graham Purchase nije književnik, što je lako zaključiti
iz nekih sasvim normalnih Ťgrešakať koje se javljaju u pokušaju pretakanja
teorije u književno djelo - međutim, sama ideja ove knjige nije bila
stvoriti velik književni uradak, već napisati bajku, utopijsku viziju
neke bolje budućnosti, potaknuti sebe i druge na razmišljanje i na neki
način pokušati uobličliti razne teorijske radove u jednu priču koja
je zabavna, lako čitljiva i koja može potaknuti maštu na stvaranje neki
novih vizija... Na ovu knjigu je dobro gledati na taj način...
Tiskanu verziju knjige je ilustrirao Marko Tokić, anarhistički aktivist
i umjetnik. Iako originalno izdanje ne sadrži ilustracije, činilo nam
se dobrim dočarati dijelove knjige i na ovaj način. Uostalom, anarhistička
umjetnost je malo poznat i ponekad zanemaren dio ove ideje, iako je
zapravo riječ o vrlo bogatom dijelu umjetnosti. Vjerujem kako će neki
od budućih projekata biti više posvećeni umjetnosti, međutim, kako je
to najbolje diplomatski reći, vrijeme će pokazati...
Ilustracije su izostale u elektronskom izdanju, no bilo je bitno spomenuti
ih, jer u tiskanom izdanju predstavljaju sastavni dio knjige.
Marko Strpić
|