Mario Kovač

Baršunasto podzemlje

 

Disanje i treptaji

 

Jeste li svjesni toga da dišete? Tu sasvim malu radnju, od koje nam ovisi život, svi radimo potpuno automatski i najčešće je uopće nismo svjesni. Ponekad nam padne na pamet pa počnemo o njoj razmišljati i tada nikako ne možemo prestati misliti na nju. Tada držimo dah što duže možemo, ili pokušavamo disati duboko, punim plućima, a ne isprekidano i nervozno kako inače dišemo. Tek kada postanemo svjesni stalnosti te radnje posvećujemo joj dužnu pažnju no i tada se nađe nešto dovoljno bitno da nam skrene tok misli s disanja.

A probajte sada ne razmišljati o disanju. Ne ide, jel'da? Baš kao i inače u životu kad pokušavamo ne razmišljati o nečemu, tada najviše razmišljamo baš o tome. I ako sada date sve od sebe nećete moći prestati razmišljati o tom slatkom zraku kojeg svaki čas udišemo i izdišemo tako atavistički gladno.

A jeste li svjesni toga da trepćete očima? Jeste li svjesni te radnje koju napravite nekoliko desetaka tisuća puta dnevno? Ni o tome čovjek prečesto ne razmišlja, a konstantno je prisutno. Tek kad vam netko skrene pažnju na treptanje (ili ga se sami slučajno, u prolazu, sjetite), počnete osjećati svoje kapke i pokušavate analizirati tu automatsku radnju. Pokušavate što duže držati oči otvorenima (možda se sjetite prizora iz "Paklene naranče"?) ili ih pokušavate što jače zatvoriti ili pokušavate brojati koliko puta trepnete u minuti no nikako ne možete zato što to više ne radite automatski već intenzivno razmišljajući o procesu treptanja.

A pokušajte sada ne razmišljati o treptanju očima. Opet ne ide, zar ne? Opet razmišljate o oba kapka i čudite se kako češće ne razmišljate o tome i kako tijelo zna baš pravu mjeru u treptanju baš kao i u svemu što radi neovisno o vašoj volji.

A jeste li svjesni toga koliko je gladnih ljudi na svijetu?

 

Prethodna priča

 

Sljedeća priča

 

 

na prvu stranicu