Mario Kovač

Baršunasto podzemlje

 

Anđeo čuvar

 

Ana je gledala na televiziji prekrasan film koji joj je izmamio suze na oči. U filmu je nekoj djevojčici, vrlo sličnoj Ani, umrla majka, a zatim se vratila u obliku anđela čuvara i pazila na djevojčicu. Ani je to postao omiljeni film.

Jednog dana, dok je Ana sjedila na zahodskoj školjci obavljajući fiziološke potrebe, pala joj je na pamet veličanstvena ideja. Ako je djevojčica iz filma mogla imati anđela čuvara, zašto ne bi i ona? Pričekala je noć.

U garaži je bilo vrlo hladno. Pogotovo za nekog u pidžami tankoj poput one koju je Ana nosila te večeri. Ipak, vođena višim idealima, Ana se nije obazirala na teškoće. Prilično brzo je našla tatinu kutiju za alat i izvadila francuski ključ težak 2 kilograma i 250 grama. "Uf, što je težak!", pomislila je.

Vrata spavaće sobe su malo zaškripala kada je Ana ulazila, ali roditelji su spavali čvrstim snom kakvim spavaju svi ljudi čiste savjesti. Kroz prozor je mjesečina obasjavala ovaj prizor rijetke obiteljske idile. Ana je prišla majci, poljubila je u oba obraza i zamahnula francuskim ključem. Inercija je obavila ostalo.

Anu su odveli neki strani ljudi u neku stranu zgradu. Tamo su je stavili među četiri strana zida. Ana se smješkala.
"Tata je stvarno glup. Plakao je kao da nas je mama zauvijek napustila, a tek sada će nam biti lijepo."

 

Prethodna priča

 

Sljedeća priča

 

 

na prvu stranicu