Mario Kovač

Baršunasto podzemlje

 

Zavodnik

 

- Ona mala u kutu je dobra, ha! - trknuo je Edi Gabrijela i pokazao crvenokosu djevojku koja je sama sjedila u kutu kafića i pijuckala neki voćni sok. Gabrijel ju je odmjerio i dao svoj stručni sud cmoknuvši jezikom u njenom pravcu.

- Što je ne oboriš s nogu, ha!? - izazivao je Edi.

Gabrijel je uživao glas velikog zavodnika u krugovima u kojima se kretao. Bio je dobro građen i preplanuo. Visok i zgodan poput nekog filmskog glumca kojem djevojke nisu mogle odoljeti. Edi je bio njegov mlađi brat koji nije mogao ni jednoj djevojci pogledati u oči, a da ne pocrveni u licu poput paprike i ne počne mucati pa je u Gabrijelu vidio neku vrstu poluboga koji zna sve ženske tajne i sve puteve do ženskog srca. Gabrijel je uživao u toj ulozi i nakon svake osvojene djevojke se tajanstveno smiješio na svako bratovo pitanje.

- Pa baš bi i mog'o. - odgovorio je Gabrijel i odmjerenim korakom se uputio prema stolu za kojim je sjedila crvenokosa djevojka. Edi i ostatak društva su ga pratili zadivljenim pogledima i cerekali se.
Gabrijel se odlučio za frontalni napad. Prišao je djevojci, sjeo pored nje i progovorio svojim senzualnim baritonom:

- Kladim se da si ispod te haljine potpuno gola. Prihvaćaš li opkladu?

Djevojka je polako okrenula glavu prema njemu i poklonila mu pogled koji bi zaledio i samo sunce.

"S ovom će biti gadno." - pomislio je, ali nije odustajao:
- Slušaj, prije nego što odemo u moj stan moraš mi obećati da me ujutro nećeš prezirati. Ja sam jako osjetljiva osoba.

Ta izjava bi obično kod djevojaka izazvala gromoglasan smijeh i tada bi ribica bila u mreži, ali ova mu se unijela u lice i zarežala:

- Gledaj, idiote, ovdje ima na stotine glupačica koje bi popušile te tvoje jadne fore zato idi pecati na drugu obalu.

Gabrijel je na trenutak ostao bez teksta, no kako je bio vješt u improviziranju, brzo se snašao i prihvatio igru.

- Ali, ribice, ja imam osjećaj da bi ti i ja mogli napraviti sjajnu ikru zajedno. Usput, moje ime je Neptun i kralj sam svih mora i oceana.

Djevojka je zatvorila oči. Žile na sljepočnicama su joj nabrekle i proškripila je bolesno hrapavim glasom.

- A ja imam osjećaj da će ti, ako ne nestaneš dok otvorim oči, vitalni dijelovi biti razbacani na sve strane tako da te nijedna jebena sirena više neće moći zakrpati.

Gabrijelu je kroz kičmu prostrujao val mrtvačke hladnoće. Jedva je ustao i na klimavim nogama doteturao do svog društva. Vidjevši njihove zbunjene izraze lica, skupio je snage da se kiselo nasmiješi.

- Lezbača.

Svi pogledi su krenuli prema djevojci koja je još uvijek sjedila zatvorenih očiju. Edi je pokušao nešto reći, ali se zbunio i samo iscerio. Gabrijel je slegnuo ramenima i umorno se naslonio na šank. Nikome nikada nije priznao da mu je u toj kratkoj šetnji od djevojke do društva cijeli život proletio pred očima.

 

Prethodna priča

 

Sljedeća priča

 

 

na prvu stranicu