Mario Kovač

Baršunasto podzemlje

 

...i kruh naš svagdanji daj nam danas!

 

Edgar je novu igru otkrio sasvim slučajno. Jedne večeri, kad je odlazio s posla, primjetio je da mu je s prsta nestao željezni prsten. Taj prsten nije imao nikakvu vrijednost, ali Edgar je svejedno pretražio sva mjesta na kojima se kretao tog dana. Nije ga pronašao. A onda je shvatio da mu je vrlo vjerojatno ispao dok je mijesio tijesto. Edgar je, naime, radio kao pekarski šegrt. Mijesio je tijesto dajući mu konačni oblik prije nego ga majstor stavi u pećnicu. Smiješio se pomislivši kakvo će lice napraviti onaj koji pronađe prsten u kruhu. I tada mu je pala na pamet nova igra.

Ubrzo je počeo na posao donositi džepove pune raznih sitnica koje bi kriomice trpao u tijesto. U početku kamenčiće i trešćice, a kasnije komade stakla i igle sve dok jednom nije u komad kruha ugurao i mrtvog miša. Nisu bili rijetki ni trenutci kada bi se pomokrio na tijesto nakon što bi ga oblikovao. Trudio se izmisliti što maštovitije i jezovitije stvari koje bi umijesio. Katkad bi se i sam naježio od svoje dovitljivosti. I daleko od toga da bi osjećao grižnju savjesti. Štoviše, odlično se zabavljao.

Polako je došao taj njegov zanat i u novine. Prvo u rubriku "Pisma čitatelja" u kojoj su se neki ljudi žalili na doživljene neugodnosti, a kasnije i u "Crnu kroniku" nakon što je jedno dijete progutalo čavao i umrlo od unutarnjeg krvarenja. Nije prošlo dugo i postao je senzacija. Novinari su zanemarilii svjetske ratove i krize, a raspisali su se o "Krušnom ubojici".

Edgar je bio strahovito ponosan na sebe. Postao je svjestan publiciteta koji ga prati i sada je imao reputaciju koju je trebalo održavati. I dok je u gradu vladala histerija i dok su ljudi komadali kruh na najsitnije komade prije nego što bi ga stavili u usta, Edgar se već toliko zanio u svoju ulogu da je postao neoprezan. Jedan pripravnik koji je radio u istoj pekari vidio ga je kako opušak od cigarete koju je upravo popušio stavlja u štrucu. Obavijestio je majstora, a ovaj policiju.

Dok su Edgara odvodili u zatvor, urlao je: "Prokleta policijska država! Čovjek više nigdje ne može biti na miru, a da ga ne špijuniraju! Ja sam borac za ljudska prava! Borim se protiv sistema! Možete me zatvoriti, ali iza mene dolaze milijuni novih boraca! Čujete li? Čujete li?"

Glas mu je zvučao neuvjerljivo.

 

Prethodna priča

 

Sljedeća priča

 

 

na prvu stranicu