Jane Doe

Anarhistička farma

 

Sadržaj

   
- 4 -

Kada je Pancho otvorio oči, kamp je već bio u nizu akcija. Razni su se odbori okupili oko svojih zdjela s kašom od žireva i raspravljali o organizaciji. Vjeverice iz "Oraha za sve" letjele su unaokolo kako bi svi dobili svoju porciju jela. Jedna od njih stavi posudu s jelom pod Panchov nos čim se probudio, i poznavajući njegove manire za stolom, pričeka trideset sekundi koliko mu je trebalo da to srkne, zgrabi posudu i odjuri natrag tamo gdje je bila gužva. Judi je sjedila okružena raznim pticama, zečevima, jelenima i ostalim tihim i brzim kuririma. Oni su bili grupa za medije i informacije; u njoj je trebala biti i Sabo.

"Gdje je mačka Sabo?" upita Pancho nakon što svima zaželi dobro jutro. "Zar ovo nije njezina interesna grupa?"
"Sabo se jutros vratila na farmu. Tamo će raširiti vijesti i vratiti se natrag sa svježim vijestima."
"Uostalom," šapne mu Judi, "Kad je pod stresom, nije baš od koristi."

Sabo se, naravno, vratila na farmu, pomisli Pancho. Tamo treba nešto napraviti: dobiti na vremenu da nestane. Nije se sjećao da je ona ikada na farmi širila ikakve vijesti. Možda i jest, samo ne među svinjama. Nije znao.

Pancho pogleda uokolo ne bi li pronašao svoje sabotere. Ugleda ih pokraj debla s materijalom kako se svađaju tko će prvi uzeti koji alat. Samo su čekić i odvijač zapravo bili alat, a od to dvoje i Riff Raff i Bonkers su htjeli odvijač, nudeći jedan drugom čekić kao nagodbu. Dogovor je riješio pohabani medvjed s hrapavim glasom jednostavno rekavši kako će on ponijeti oboje, a svi ostali će se po potrebi moći njima služiti. Tom se rješenju nije nitko protivio; alat je bio težak, a medvjed dovoljno velik. Pancho je nosio mali paket s užetom i čavlima kojeg je pričvrstio oko trbuha. Tada primijeti da je bio vitkiji nego ikad, sve to zahvaljujući žirevima i redovnoj vježbi. Spakirani i spremni, svi su stajali u krugu gledajući jedan drugoga. Sve su životinje imale oko sebe natovareno oružje i nakon što netko reče "Spremni?" svi povikaše "Spremni!" te se krug razbije u liniju koju je kroz dolinu predvodio gavran Quoth.

Koračajući tako duž planinskog puteljka u jednoj liniji, Pancho odvoji nekoliko minuta da se pribere od svog prvog medvjeđeg zagrljaja. "Kad samo pomislim, do prije tjedan dana nikad nisam ni vidio medvjeda, majmuna ili pak rakuna."

Pogleda svoje nove prijatelje kako koračaju u jednoj liniji. "Trenutno najradije pričam s Judi, najbolje rasprave su s Riff Raffom, a Bonkers je, moram priznati, najzabavniji. Bio je toliko sretan da se ubrzo našao kako pjevuši neku ratnu pjesmicu dok su silazili u borovu šumu.

Na kraju reda su bile "Orasi za sve", a nekoliko običnih i dvije prugaste vjeverice su nosile ogroman lonac u kojem su bez problema sve mogle spavati. Kad je teren postao bolji, bacile su ga na pod i kotrljale tako što su iznutra trčale po njemu. Pancho se nasmijao njihovoj dosjetljivosti, no gledajući ih što rade, slučajno naleti na nisku granu. Lasica iza njega se slatko nasmije, a svinja skupi ono malo dostojanstva što mu je ostalo, ubrza korak i stigne medvjeda ispred sebe.

Izađu iz šume i nastave hodati preko tako visoke trave da su se čak i medvjedi trebali popeti na stražnje noge kako bi vidjeli kuda idu. Gavran Quoth je letio iznad njihovih glava tako da ga svi mogu vidjeti, a i jelen je na početku kolone, poznat kao dobar vodič, savršeno dobro znao kuda idu. Drugi su samo trebali slijediti uski ugaženi puteljak. Činilo se da hodanju kroz travnati tunel s nikakvim oznakama, koje bi im pokazivale koliko su napredovali, nije bilo kraja. Manje su se životinje počele umarati, a Panchu je trbuh već krulio kad se najednom ukaže čistina s par stabala i potočićem. Životinje se tu okupe i polože na zemlju svoje terete. Svi nahrupe na potok da se napiju, a vjeverice počnu dijeliti kolače od žireva. "Nešto poput terenskih porcija u vojsci", pomisli Pancho, koji je čitao ponešto o vojnim temama. Potom prožvaka tvrdi kolač. Hodali su sve do dugo u poslijepodne, tako da bi bilo što imalo dobar okus.

Gavran napokon sleti na deblo na podu i počne odgovarati na silna pitanja.

"Koliko još?"
"Još samo preko ovog brežuljka," odgovori.
"Ima li ljudi naokolo?" Gavran nije znao pa odleti izvidjeti ima li kakvih opasnosti.
Zatim progovori jelen s početka reda. "Dobro znam ovo područje. Zimi se tu ponekad hranim. Mislim da je ovo najbolje mjesto za kamp. Skrovito je i ima vode. Možda bi se vjeverice trebale tu smjestiti."
"Zvuči dobro," zacvrkuću vjeverice te krenu u potragu za hranom. Među životinjama je bilo i onih kojima je trebalo mnogo hrane, a nov im je teren bio u potpunosti nepoznat. Bilo bi dobro da se što prije prime posla. Plava šojka odleti natrag u Špiljski kamp da obavijesti Judi (koja je tamo ostala zbog ozljede) i druge kako su uspjeli doći do čistine gdje će napraviti kamp.

Saboterska se grupa okupi pored potoka da raspravi svoj ne-plan. Uzbuđeni su rakuni htjeli krenuti što prije, no ipak odluče pričekati gavranov izvještaj. Ljudsko bi društvo zah-tijevalo promjenu taktike. Medvjedi su se, međutim, nadali nekom lovu. Pancho pak nije bio siguran kako će sve ovo funkcionirati. Nikad nije proveo mnogo vremena planirajući uništavanje; njegovo je područje bilo stvaranje. "Ovi ostali sigurno znaju što rade i činjenica da se Bonkers uhvatio repom o hrastovu granu i da se ljulja ne bi se trebala protumačiti kao manjak namjera." Pancho sjedne uz rub potoka te se vrućim i bolnim nogama od dugog hodanja počne igrati s vodom. Promatrao je kako odbor za hranu šalje nekoliko zečeva zaduženih za medije da u široj okolici potraže nešto jestivo. Ptice su i dalje kružile po zraku i nadzirale čitavu situaciju.

Odjednom se ogroman crni gavran obruši među njih. Upao je u kamp poput bombe, skrenuvši malo u stranu da ščepa majmuna za stražnjicu, od čega on padne na zemlju. Nakon što je sletio na deblo, sve se životinje požure do tamo da čuju vijesti.

Nakon što nekoliko puta pročisti grlo, počne. Kako bi povećao napetost, provede par sekundi gladeći si raščupano perje dok su životinje pratile svaki njegov pokret i čekale da nešto kaže. Gavran Quoth rastegne što je duže mogao. Napokon, kada su napetost i očekivanje dosegli svoj vrhunac, i taman prije nego se sve to pretvorilo u razočaranje i ljutnju, gavran započne.

"Upravo sam se vratio s izviđanja neprijateljskog uporišta." Šaputao je glasno kako bi priča dobila na dramatičnosti. "Na jednoj od čistina su četiri velika stroja, jedan mali spremnik i jedan veći na kotačima."
"Ooo," zine impresionirana gomila slušatelja.
Tad nastavi, "Mislim da je tamo jedan čovjek; no nisam uspio vidjeti ima li koga u manjem spremniku."
"Da!" Dva se medvjeda lupnu šapom o šapu, a veliki se pohabani medvjed Arthur i manji zlatni (neobjašnjivo prozvan Crveni) znalački nasmiju jedan drugom.
"Ako sad krenemo, mogli bi tamo stići do mraka. Izgleda da će nam biti jako zabavno!" šapne ptica.

Saboterska grupa započne pakiranje svojih vreća s triča-rijama. I Bonkers i Riff Raff provjere da li je odvijač sigurno tu negdje pri ruci.

Kada su se rakuni i lasica počeli penjati uz brdo, Pancho je još uvijek pakirao svoj teret. "Čekajte, ja ću vas voditi!", vikne jelen svojim mekim glasom tako da se to jedva i moglo nazvati vikom. Životinje ga pričekaju te se on popne i stane na početak, dajući tako Panchu šansu da ih stigne uhvatiti. Ptice koje su bile zadužene za informacije letjele su ispred svih, a jeleni i zečevi se neprimjetno rasprše na sve strane. Trebalo im je otprilike pet minuta da stignu na vrh brda, gdje su se rasporedili u liniju i stali viriti iza ogromnih stijena. S ovog im se povoljnog položaja čitava dolina pružala kao na dlanu. Od svjetlosti zalazećeg sunca mogli su vidjeti svježe napravljeni put za prenošenje posječenih stabala i čistinu na kojoj su bili spremnici i strojevi.

Pancho zamoli rakune sa svoje lijeve strane da mu objasne što to ljudi planiraju. "Posjeći će sva stabla u dolini," reče Bandit s izrazom gađenja, "i vući ih duž puta kojeg su posjekli. Planinske će obronke silovati i opustošiti, a kiša će zatim isprati gornje slojeve zemlje i napuniti potoke u nizini blatom. Nova stabla neće moći rasti jer će ih uvijek voda odnijeti. Ti mesari…"

Crveni medvjed stavi šapu na Banditovo rame da smiri rakuna. "On se jako uzbudi kad priča o tome," progunđa Crveni. "Mi također. No sada je vrijeme kada trebamo biti smireni i razumni." Pancho je osjećao tjeskobu pri pogledu na dolinu razmišljajući o njezinom skorom uništenju. Ljudi su zaista zla stvorenja. Tu je lekciju naučio još za života na farmi, no nikad nije vidio koliku štetu oni zaista mogu učiniti.
"Uskoro će mrak," zakuka lasica, "Idemo."
Negdje u liniji jedan od medvjeda progunđa "U redu, idemo" te se odrpani saboteri kroz grmlje spuste niz brdo do čistine. Zaustave se iza grma koji je bio tek malo udaljen od velikog žutog stroja. Pancho nije znao koji je to stroj, no potajno zažali što ga nije imao na svojoj staroj farmi. "On pravi put," reče Bandit, "Loš je to stroj, svi su oni loši."

Bandit je bio vrlo uzbuđen pa se Pancho nije htio miješati. Ipak, pomisli, nije stroj taj koji je loš, već onaj koji ga rabi.

Panchov oprost ne bi poštedio žuto čudovište od bijesnih ljudi koji se brinu za očuvanje okoline. Svi su se potom raspa-kirali i položili svoj alat i ostali pribor. Iznenađujuće je bilo to što se Riff Raff nije bunio kada je Bonkers uzeo odvijač, a njemu ostavio čekić. Rakuni su u paru zabadali kolce u drveće: dok je jedan držao čavao, drugi ga je zabijao u drvo.

Druge su životinje zamotavale užad o debla drveća, praveći prilično zamršenu mrežu koja će donekle poslužiti pri uništa-vanju lanaca na pilama i malo ih zabaviti. Odvijač je mukotrpno radio na vijcima žutog buldožera. Bonkers se dokazao kao vrlo brz u rastavljanju stroja. Medvjedi i lasica Walter (što je prilično ozbiljno ime za takvu životinju) krenu za čovjekom. Nađoše ga dolje zaključanog u malom spremniku prodornog mirisa, no prije nego što su išta napravili odu po Pancha da im pročita natpis na vratima.

"Polj-ski w-c", pročita na glas, odmahujući glavom. "Ne znam što znači, no barem ne piše ‘opasnost’ ili ‘eksploziv’"
"‘Aj’mo ga napasti," rekoše medvjedi i, stojeći jedan do drugoga, počnu njihati mali spremnik. Isprva su čuli su kako unutar Polj-skog w-c-a netko viče, no poslije nekoliko teških prijetnji, nije bilo ničeg osim tišine. S obzirom da ljudi nisu htjeli izaći, medvjedi još jače poguraju spremnik te ga prevrnu. Počnu ga kotrljati i onog tko je bio unutra, niz svježe napravljeni put od posječenih stabala poput dvoje djece koja se igraju udaranja limenke nogom. U međuvremenu se Walter ušuljao u veliki spremnik. Bila je to relativno nova metalna prikolica s prilično malo rupa na podu, ali lasicama zaista nije problem ući bilo gdje ako im je to namjera. Otkrio je na krovu otvore s pokretnom mrežom od kojih je jedna bila samo malo pritvo-rena. To je bilo sasvim dovoljno. Pancho je u čudu gledao lasicu koja se provukla kroz pukotinu i neprimjetno upala unutra. Lasica iznutra s lakoćom otvori vrata nakon čega su Pancho i ona porazbijali prikolicu. Pancho je imao više iskustva s ljudskim stvarima tako da je bio svjestan da neke papire treba pročitati prije nego li se unište. Dokumente koji su izgledali bitni počne naguravati u vrećicu za kupovanje koju je našao u ormariću.

Walter počne prekapati po ladicama stola kiteći se svim što mu je bilo zanimljivo. Prebaci se preko da vidi što je Pancho stavljao u vrećicu. Lasica je na ušima imala ziherice, oko ruku narukvice od gumenih traka te oko vrata obješen ključ s natpisom "Auto za dostavu". Pancho posegne za ključem na što lasica povikne "Hej, ovo je moje. Tamo ti toga ima još," pokazujući na gornju ladicu stola. Pancho pregleda ključeve označene s "Bager", "Grabilica", "Teretni K." i "Kutija za alat". Ovo zadnje je jedino imalo smisla.

"Walter, ljudi zaključavaju važne stvari. Pronađi veliku kutiju s bravom."

Walter otkliže iz prikolice i počne tražiti. Pancho zgrabi ostale spise i sve ključeve koje je uspio pronaći te stavi sve u torbu. Ostali su se posvetili rastavljanju strojeva. Rakunima je ponestalo užeta i čavala, a medvjedi se vrate s mjesta gdje su otkotrljali onog čovjeka.

"Gledajte svi!" pokaže Pancho ključeve. Kao odgovor dobije samo nekoliko zbunjenih pogleda. Svinja shvati da oni nemaju pojma o čaroliji ključeva.

Tad se javi Walter: "Pancho, možda u ovoj kutiji!" Svi pohrle iza prikolice i ugledaju jako veliku, bijelu, metalnu kutiju s lokotom. Svi se naguraju što su bliže mogli, tako da je Pancho jedva uspio zavrtjeti ključ. Škljocaj i lokot se otvori. Tucet šapa naglo digne poklopac i svi osjete nekakvo strahopoštovanje prema onom što su vidjeli; alat koji su mogli samo sanjati. Ključevi svih veličina za sve njih, čekići, odvijači i svakojake druge stvari za koje nisu imali nazive. U to se rakuni započnu boriti oko alata i trčati do već djelomično rastavljenog buldožera.

Bonkers gotovo u transu došeta do Pancha i pogleda ključeve. "Što oni otvaraju?", upita glasom punim tajanstvenosti.
"Ne znam," reče Pancho, "no možda pokrenu strojeve."
Majmun stade širom otvorenih očiju zuriti u Panchove skupljene svinjske oči. "Napravimo to!"
Pancho položi ključeve na zemlju. "Walter! Dođi, trebamo tvoj ključ," povikne Pancho.

Walter im dobaci ključ vičući kako voli taj ključ jer ima crveni privjesak. Zatim se vrati poslu na bageru.

Pancho pročita Bonkersu napise na ključevima. "Bager, Grabilica, Teretni K. i Kamionet. Znaš li što ijedno od ovoga znači?" Bonkers odmahne glavom; Pancho pokupi ključeve i odšeta do najmanjeg kamiona. Pregledaju čitav stroj ne bi li našli nešto što će odgovarati ključevima i ubrzo otkriju kako "Kamionet" odgovara rupi na vratima. Okrene ključ ne znajući što može očekivati.

Vrata se odškrinu te se ukaže malo svjetla, na što oni gurnu unutra glave. Nakon što je Bonkers skočio i zauzeo mjesto za volanom te počeo mahnito prebirati po dugmadi, Pancho u razini svojih očiju ugleda upute za korištenje stroja koje su stajale u pretincu na vozačevim vratima. Listajući zaprljanu knjigu pronađe stranicu koja je opisivala instrument tablu. Gurajući njušku preko Bonkersa, gurne stopalo u malu rupu za ključ. Bonkers se zaigra par minuta s ključem da bi ga nakon toga zaokrenuo u smjeru kazaljke na satu i upalio motor. Obje životinje odskoče unatrag, te motor prestane raditi. Nadahnuti Pancho pročita Bonkersu većinu uputa za rad koji je izgleda sve to trenutačno naučio napamet. Svinja je znala čitati, no Bonkers je bio taj koji je shvatio čitav postupak. "Walter!", zakrešti Bonkers, "Dolazi ovamo, trebaš nam!"

Walter dotrči te mu Bonkers stade objašnjavati kako upotre-bljavati gas, kočnicu i kvačilo. "Ako ćeš ti znati upravljati papučicama, ja ću obaviti ostalo. Pancho, gubi se s puta!"

I tako nakon što su nekoliko puta krivo startali zahvaljujući lošoj koordinaciji, napokon krenu. Rakuni i medvjedi proma-traše u čudu kako Bonkers i Walter pomiču kamion naprijed-natrag, lijevo-desno, pokušavajući dokučiti kako što ide. Jurili su po čitavoj čistini i prebrzo ulazili u zavoje. Tad Bonkersu padne na pamet nešto ne baš suviše pametno. Usmjeri mali kamion u pravcu velikog i krene se zabiti u njega. "Čekaj, stani!" Nije samo Pancho uvidio problem; medvjedi pohrle naprijed i na vrijeme zaustave Bonkersa te ga spriječe u njegovoj namjeri.

"Upotrijebi veliki kamion da razbiješ male stvari. To je pravi način," reče Crveni, "Ovako bi ozlijedio samo sebe."
"Namjeravao sam iskočiti iz kamiona prije nego što udari," objasni Bonkers.
"A što sa mnom?" poviče Walter, "Ja nisam ni znao što namjeravamo."
No Bonkers se već bio uhvatio većeg kamiona, odlučivši da je vožnja ipak mnogo zabavnija od razbijanja. "Požuri se Walter, skoro je isto!"

Majmun pronađe odgovarajući ključ, i s ne tako oduševljenom lasicom na svom mjestu, počne pomicati veliki kamion. Jedino što im je stvaralo probleme bio je krut i temperamentan mjenjač. Mali je kamionet Bonkers mogao svladati svojim repom, no za upravljanje ovim kamionom trebao je pomoć i stražnjih nogu. Bonkers je bio obuzet poput pravog majmuna i ništa ga nije moglo zaustaviti. Pancho zgrabi svoju vrećicu i zajedno s ostalim životinjama potrči prema višim dijelovima kako ih kamion ne bi zgazio.

Bonkers se dao natrag što je više mogao te se svom brzinom zaleti u kamionet. Sudar napravi ogromnu buku. Bonkers se opet udalji te se još triput zaleti u kamionet. Treći ga je put uspio preletjeti. Kamionet je sada bio samo gomila metala. Velikom kamionu nije nimalo štetilo ovo nasilje nad njegovim mlađim bratom. Bonkers se stade pripremati za udar u prikolicu. Udarac zahvati kraj prikolice, baci je s blokova na kojima je stajala te se prikolica otkotrlja u tjesnac na kraju čistine.

Ovo neizmjerno razveseli sve životinje. Vičući i skačući na pristojno sigurnoj udaljenosti, životinje ugledaju Bonkersa kako se usmjerava prema onom što je Pancho zaključio da je grabilica (jer je ključ s napisom "Bager" pristajao drugoj rupi). Stroj koji je plašio svojim ogromnim metalnim čeljustima nije bio dorastao majmunu i lasici u teretnom kamionu. Zgnječen i nekoliko puta udaren pretvori se u hrpu metala koja je završila u istom tjesnacu kao i kamionet. Ostao je još samo bager, i iako je trenutno bio u par dijelova, Bonkers je bio na putu ka još jednom uspjehu. Prešli su preko pojedinačnih dijelova čisto da bi se osigurali da više neće poslužiti.

Nikad prije životnije nisu prouzročile toliku štetu. Kao novi junaci, Bonkers i Walter siđu s kamiona zaplesati pobjednički ples.

Pancho se popne u kabinu teretnog kamiona. Nije uspio pronaći unutra nikakvu knjigu pa počne pritiskati dugmad i vući poluge. Odjednom se stražnji dio kamiona podigne i svakojake teške stvari padnu na pod, skoro poklopivši neke od životinja koje su bile najbliže kamionu. Prestrašeni Pancho iskoči iz kabine i pojuri provjeriti je li se sve u redu s njegovim prijateljima koji su, s obzirom da nitko nije bio ozlijeđen, bili zauzeti pregledavanjem lanaca na pili.

Bandit je bio izvan sebe. "Iako su maleni, ovo su najstrašniji strojevi. Krv ti se sledi od samog zvuka kojeg proizvodi."
"U redu, Bandit," reče Crveni, "Ubit ćemo ih. Ti reci kako."
Bandit sjedne malo i razmisli, no jedino što je uspio smisliti bilo je uništiti ih teretnim kamionom. Tad predloži: "Znam jedno mjesto uz put gdje je litica toliko visoka da će se strojevi uništiti ako ih bacimo niz nju." Ovo je zvučalo dobro i Banditu i Bon-kersu, kojem bi svako društvo zabranilo vožnju, te kamionom počnu gaziti motorne pile sve dok ih nisu potpuno uništili i dok nisu pustile ulje. Tad ih ponovo ukrcaju na kamion i s gavranom Quothom na čelu odvezu do litice. Ostale životinje ostanu na čistini sakupljati najbolji alat i pripremati se za odlazak kući na večeru.

Strašan prasak potrese šumu i na nekoliko je sekundi obasja svjetlo. Životinje se ukipe od straha zureći u nebo sve dok se svjetlo ponovo ne pretvori u mrak. Polako se okrenu i počnu s penjanjem uz brdo; uzbuđenje se pretvorilo u jezu dok su se vukli preko brda hodajući natrag prema kampu.

Nakon što su prešli potok na rubu kampa začuju gavrana koji stade pričati priču na najdramatičniji mogući način. Kad su se približili, ugledaju Bonkersa koji je visio o hrastovoj grani i Waltera koji se nije prestao hvaliti svojim novim nakitom.

Bonkers i Walter ugledaju svoje umorne prijatelje sabotere te im pohrle ususret. "Bilo je odlično, trebali ste vidjeti!" vikne Bonkers, "Bilo je odlično! Odlično! Umjesto Waltera, na papučicu od gasa smo stavili stijenu te kamion pustili niz liticu. Skočio sam kroz prozor taman na vrijeme."
"Kako je eksplodiralo!" doda Walter, "I zapalilo se." Priča se usavršavala i nadopunjavala čitavu večer kroz prepričavanja uz zdjele "Iznenađenja od žireva".

Pancho proguta prve dvije zdjele, no pri trećoj zdjeli shvati da mu jelo ne prija samo zbog gladi. Iznenađenje u složencu od žireva bijahu jabuke.

 

 

 

 

na prvu stranicu